Leonhard Euler

švicarski je matematičar i fizičar, rođen 15.04.1707 godine u Baselu. Otac Paul Euler, protestantski svećenik, bio je solidan matematičar pa je sina podučio osnovama matematike. Iako je isprva upisao studij teologije u Baselu, Leonhard uskoro uz pomoć Johanna Bernoullija počinje ozbiljnije izučavati matematiku. Za matematičara početnika u Švicarskoj početkom 18. stoljeća nije bilo puno mjesta i prilika za zaposlenje. Poziciju na Akademiji u St. Petersburgu osiguralo mu je prijateljstvo s Nicholasom i Danielom Bernoullijem. No, njegovo veselje nije dugo trajalo jer je istog dana kada je stupio na tlo Rusije umrla carica Katarina I, što je skoro dovelo do zatvaranja Akademije. Euler se tada zapošljava kao brodski časnik, a nakon poboljšanja uvjeta za znanstveni rad 1730. godine postaje profesor fizike na Akademiji u St. Petersburgu. Tri godine kasnije zamjenjuje Daniela na mjestu glavnog matematičara. To mu je imenovanje financijski omogućilo oženiti se Katarinom Gsell s kojom je imao trinaestero djece od kojih je samo petero preživjelo djetinjstvo. Jako je volio djecu i sam je tvrdio da je svoje najveće matematičke rezultate dobio držeći dijete u naručju dok su se ostala djeca igrala oko njega

Ruske je matematičare zadivio izradivši za tri dana astronomske tablice za čiju bi konstrukciju obično trebalo nekoliko mjeseci. No taj ga je pothvat toliko oslabio da se razbolio od groznice što je naposljetku rezultiralo gubitkom vida na desno oko. Euleru je vremenom postala nepodnošljiva politička represija koja je vladala Rusijom pa je 1741. godine prihvatio ponudu Friedricha Velikog te postao voditelj matematičkog odjela u novonastaloj berlinskoj Akademiji znanosti. Po dolasku u Berlin Kraljica ga je ljubazno primila na dvor i pitala zašto je tako istaknuti znanstvenik povučen i plah, na što joj je on odgovorio čuvenom rečenicom: „Gospođo, to je zato što sam upravo došao iz zemlje u kojoj vas, ako progovorite, objese.“ Njegov život u Berlinu nije bio baš najsretniji. Unatoč slatkorječivom pismu dobrodošlice, odnos Friedricha i Eulera ubrzo se pokvario.

Nakon 25 godina vratio se u St. Petersburg na poziv Katarine Velike koja je bila pokroviteljica intelektualaca. Ubrzo po povratku u St. Petersburg Euler dubi vid i na drugom oku. No, nije dopustio da sljepoća umanji njegov znanstveni rad; poznat je njegov komentar na ovu nesreću: „Imat ću manje distrakcija.“ Njegova sposobnost računanja bila je toliko nevjerojatna da je mogao napamet obaviti izračune koje bi kompetentni matematičar teško odradio na papiru. Sljedećih 17 godina Euler je pronašao nesebične i posvećene pomagače u svojim sinovima i slugama kojima je diktirao ogromnu količinu matematičkih radova. Umire iznenada 18. 09. 1783. u 77 godini života od krvarenja u mozgu dok se igrao sa svojim unucima i pijuckao čaj.

Euler je bez sumnje bio najsvestraniji i najplodniji pisac u cijeloj povijesti matematike. Opseg njegovih dostignuća je ogroman i od neprocjenjivog značaja, a djela su mu objavljivana još 50tak godina nakon smrti. Iz mnoštva rezultata spomenimo neke od njih. Proučavajući trokute Euler je 1765. godine otkrio da se ortocentar, središte opisane kružnice i težište trokuta nalaze na istom pravcu kojeg danas zovemo Eulerov pravac. Zaslužan je za uvođenje reda u tada neizvjesnom svijetu matematičke notacije uvevši oznake: i za imaginarnu jedinicu, e za bazu prirodnog logaritma (kojeg još zovemo i Eulerov broj), f(x) za funkcije, p za omjer opsega i promjera kruga, S za sumu i još mnoge druge. Njemu se pripisuje jedna od najljepših matematičkih formula, Eulerov identitet 0, jer je to formula koja povezuje pet najznamenitijih brojeva 0, 1, e, i te p.