Carl Friedrich Gauss
Carl Friedrich Gauss
princ matematike (lat. principes mathematicorum) njemački je matematičar, fizičar i astronom, rođen je 30.04.1777 godine u Braunschweigu u siromašnoj radničkoj obitelji. Otac Gebhard Dietrich često je mijenjao poslove, radio je kao vrtlar, čistač, zidar, a posljednjih godina života bio je pomoćnik nekog trgovca. Prema Gaussovim riječima otac mu je dobro pisao i računao, odlikovao se čestitošću i poštenjem, dok se prema sinu odnosio grubo i bez razumijevanja. S druge strane majka Dorothea iako nepismena i neuka, sinom se silno ponosila pa se zahvaljujući njoj i njenom bratu Friedrichu Carl razvio u vrhunskog znanstvenika. Carlove izuzetne sposobnosti za računanje i jezike, kao i preporuke njegovog učitelja Büttnera i asistenta Bartelsa osigurale su mu dugotrajnu pomoć i stipendiju vojvode od Braunschweiga. U ljeto 1801. objavljuje knjigu Disquisitones Arithmeticae, djelo koje mu je donijelo slavu matematičkog genija. Iste je godine izračunao orbitu Ceresa što mu je donijelo poslovnu ponudu sa Akademije u St. Petersburgu, koju je odbio. Nakon smrti vojvode od Braunschweiga 1806. godine i uspjeha sa Ceresom postavljen je za ravnatelja netom izgrađenog opservatorija u Göttingenu gdje se zadržao do smrti, gotovo 50 godina. Ženio se dva puta i imao ukupno šestero djece. Utjehu u posljednjim godinama života pružila mu je kći Theresa njegujući ga sve do smrti. Umro je u 78 godini, 23.02.1855 godine u Göttingenu.
Carl je često u šali znao reći da je prije naučio računati nego čitati, pa se uz tu sklonost računu vežu neke interesantne anegdote. Po jednoj je kao dječačić od svega tri godine računajući napamet (što je sposobnost koju je zadržao i usavršio tijekom života) ispravio očeve kalkulacije koje je ovaj zapisivao na papir. Postoji nekoliko verzija druge anegdote pa kako bi bili fer ispričat ćemo poantu i matematički dio priče. Priča kaže kako je jedan dan Gaussov učitelj Büttner zadao svojim učenicima zbrojiti sve prirodne brojeve od 1 do 100. Ako uzmemo u obzir povijesnu situaciju i opremu s kojom su učenici raspolagali to je bio poprilično kompliciran zadatak. I dok su se njegovi kolege poprilično mučili Carl je zadatak riješio u rekordno kratkom vremenu uočivši da se traženi zbroj može razdijeliti na djelomične zbrojeve 1 + 100, 2 + 99, 3 + 98, … pri čemu svaki daje 101. Budući je tih djelomičnih zbrojeva 50, laganim množenjem dobiva se rezultat 50 × 101 = 5050.
Njemu u čast se ta metoda računanja naziva Gaussova dosjetka. Vidjevši koliki je potencijal u malom Gaussu učitelj ga spaja sa svojim asistentom Bartelsom kako bi uz njega napredovao. Na sveučilištu u Göttingenu isprva se nije mogao odlučiti želi li studirati klasične jezike ili matematiku. A onda kao student dolazi do jednog od najvećih otkrića u polju geometrije od vremena starogrčkih matematičara, a to je konstrukcija pravilnog sedamnaesterokuta s ravnalom i šestarom. To ga je otkriće oduševilo i odvelo na put matematike. U čast tog otkrića, a poslije Gaussove smrti, u Göttingenu mu je podignut spomenik čije je postolje u obliku pravilnog sedamnaesterokuta.
Po otkriću konstrukcije pravilnog sedamnaesterokuta Gauss počinje voditi znanstveni dnevnik, koji se smatra jednim od najznačajnijih rukopisa u povijesti matematike. Dnevnik na 19 stranica sadrži 146 vrlo sažetih bilješki o Gaussovim otkrićima i rezultatima, koji ukazuju njegovo prvenstvo u mnogim područjima. Zašto nije objavio svoje rezultate? Zašto je prepustio slavu drugima? Razlog leži u Gaussovoj želji da iza sebe ostavi samo potpuno dovršena djela, što objašnjava njegov životni moto: „Malo, ali zrelih.“ Gauss je u svim granama matematike dao ključna otkrića, no teoriju brojeva volio je najviše. Govorio je: „Matematika je kraljica znanosti, a teorija brojeva je kraljica matematike.“